{"id":899,"date":"2015-01-27T14:56:28","date_gmt":"2015-01-27T14:56:28","guid":{"rendered":"http:\/\/sakaucaposvitu.com\/?p=899"},"modified":"2018-04-14T15:38:50","modified_gmt":"2018-04-14T15:38:50","slug":"kavkaz-ii-marsrutke-votka-i-armenija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/sakaucaposvitu.com\/?p=899","title":{"rendered":"Kavkaz #2 – Mar\u0161rutke, votka i Armenija"},"content":{"rendered":"

Da bismo se zaputili put Mtskhete, tribali smo oti\u0107 u predgra\u0111e Tbilisija, na misto di se spajaju pazar na kojen se prodaje sve i sva\u0161ta, te ne\u0161to \u0161ta bismo mogli nazvat kolodvorom. Kad se maknete iz centra grada svugdi su vi\u0161e-manje tmurne i sive boje. Ipak je vidljiv utjecaj iz SSSR-a na svakom koraku, vremena\u00a0u kojem je Gruzija bila prili\u010dno zaba\u010dena i ne pretjerano razvijena pokrajina. Jedino in nije bilo lo\u0161e u vrime Staljina, koji je, ako niste znali, bia Gruzijac. Na tom \u201ekolodvoru\u201c je parking njihovih karakteristi\u010dnih minibuseva, poznatijih ka\u00a0mar\u0161rutke<\/em>.\u00a0Mar\u0161rutke<\/em>su stari raspadaju\u0107i kombiji, u kojih se natiska hrpa Gruzijaca, svaki s par kila povr\u0107a koje su do\u0161li prodavat ili kupit, te tu i tamo neki zalutali stranci ka nas dvoje. U svakom slu\u010daju, prejeftine su, vo\u017enju dulju od sat vremena smo platili otprilike koliko bi u Splitu platili vo\u017enju od Pazara do Splita 3.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Kako smo upali u pri\u010du s nekin Gruzijcem koji je zna pri\u010dat engleski, propustili smo stanicu pa smo isko\u010dili na prvoj idu\u0107oj, odakle nas je \u010dekalo nekih po ure \u0161etanja unazad. Dok smo \u0161etali, odjednon smo livo od ceste ugledali neke \u010dudne gra\u0111evine koje izgledaju ka divovski pitari. Jo\u0161 do dan danas nismo uspili zaklju\u010dit \u0161ta je to\u010dno to, al u\u017eivo je izgledalo prili\u010dno jezivo, sigurno nismo nikad vidili ni\u0161ta sli\u010dno. Ako ko ima kakvu smislenu teoriju, rado \u0107u je saslu\u0161at.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Sve to hodanje se ipak isplatilo jer je misto do kojeg smo do\u0161li bilo prili\u010dno idili\u010dno, zapravo pravo osvje\u017eenje u usporedbi sa \u201esivim\u201c Tbilisijem. Ina\u010de, Mtskheta je jedan od najstarijih kontinuirano naseljenih gradova na svitu i sveti grad gruzijske pravoslavne crkve. Naravno, uspili smo propustit zadnju\u00a0mar\u0161rutku<\/em>\u00a0za nazad, pa smo ve\u0107 planirali di \u0107emo prespavat, a da se ne smrznemo. U zadnji sekund, nai\u0161li smo na lika koji je tia podilit taxi nazad do glavnog grada, i to po nekoj simboli\u010dnoj cijeni kako se voza\u010d ionako mora vratit.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Posli toga smo se vratili u na\u0161 hostel u Tbilisiju, di nas je do\u010deka Bjelorus, koji nan je donia neku svoju doma\u0107u votku da probamo. Ina\u010de, to je navika koju je cili niz ljudi ima u Gruziji i Armeniji \u2013 davat nam da probavamo njihove o\u010dajne votke. Isto tako i prvi u nizu kojen smo blefirali kako mu je votka ludilo. Upoznali smo i simpati\u010dnog Azerbejd\u017eanca, koji je samo popia malo votke i oti\u0161a spavat, nije bia ne\u0161to pretjerano dru\u017eeljubiv.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

I tako, dok smo pri\u010dali i patili ispijaju\u0107i votku koja je imala okus ka \u010disti etanol, odjednom je u hostel u\u0161lo 6 sumnjivih tipova u crnin ko\u017enim jaketama. Tra\u017eili su Azerbejd\u017eanca, i rekli svima ostalima da iza\u0111u iz sobe. Kusi\u0107a nije bilo, jer je ve\u0107 par minuti prije toga oti\u0161a na WC, pa smo se vlasnik hostela, Bjelorus i ja, okupili i pratili razvoj doga\u0111aja. Vlasnik nan je reka da ve\u0107 zna te tipove i da su oni armenski \u0161verceri auta koji sigurno nisu dobronamjerni. Situacija je izgledala dosta napeta nekih 10-ak minuta, al onda su uspili razrije\u0161it nesporazum koji god da je bia, pa se \u201evesela\u201c ekipa skupila i napustila hostel.<\/p>\n

Nakon te no\u0107i nije nan te\u0161ko palo napustit hostel i iz Gruzije oti\u0107 put Armenije. Dok smo se vozili od Tbilisija do Yerevana pro\u0161li smo ba\u0161 lipe planinske krajolike i stali u nekoliko malih mista di smo u\u017eivali gledaju\u0107i kako peku kruv u podzemnim pe\u0107ima,\u00a0 \u0161ta izgleda gotovo suludo opasno kad se \u201epekari\u201c nagnu priko pe\u0107i da ubace kruv unutra.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Armenija je dr\u017eava posebna po puno toga i svakako zaslu\u017euje da se o njoj ka\u017ee par ri\u010di. Ka prvo, njen geopoliti\u010dki polo\u017eaj je najbla\u017ee re\u010deno lo\u0161. Sa zapadne strane joj se nalazi Turska, koja je sprovela genocid nad Armencima 1915. u kojem je poginulo izme\u0111u milijun i milijun i po Armenaca, a otada i dr\u017ei okupiran dio teritorija koji je prije pripada Armencima. Pogotovo bolno je \u0161ta dr\u017ee njihovu \u201esvetu planinu\u201c Ararat, koja se lipo vidi iz glavnog grada Armenije Yerevana. Ali\u00a0tu nevoljama nije kraj. Na istoku se nalazi Azerbejd\u017ean s kojim su jo\u0161 uvik slu\u017ebeno u ratu. Armenci dr\u017ee pod kontrolom jedan otok teritorija okru\u017een Azerbejd\u017eanom, s koridorom \u2013 Nagornji Karabah, dok Azerbejd\u017eanci dr\u017ee pokrajinu Nahi\u010devan. S ju\u017ene strane se nalazi Irak, \u0161ta ne triba posebno obja\u0161njavat da nije ba\u0161 najbolje,\u00a0 dok jedini susjedi s kojima imaju normalne odnose su Gruzijci na sjeveru. Usprkos\u00a0svim pote\u0161ko\u0107ama, a pogotovo ako se uzme u obzir\u00a0malen broj stanovnika (3 milijuna), Armenci imaju impresivnu i prili\u010dno interesantnu kulturu.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Prva zanimljivost je da je ve\u0107inska vjera apostolsko kr\u0161\u0107anstvo, jedan\u00a0od najranijih oblika kr\u0161\u0107anstva, prisutan samo u Armeniji i Etiopiji.\u00a0Druga zanimljivost je armenski jezik i pismo. Armensko pismo je pri\u010da za sebe, originalno i meni totalno \u010dudno. \u010cudna poveznica je da tim pismom pi\u0161u samo Armenci i Baski. Dominantna teorija kod povjesni\u010dara danas upravo i govori da su Baski potomci izbjeglih Armenaca. Teorija koja me na prvu dosta iznenadila i prema kojoj san bia dosta skepti\u010dan dok nisan dobro prokopa po internetu pa se pokazala to\u010dnom.\"\"<\/p>\n

E, sad, rezultat takvog polo\u017eaja di su okru\u017eeni neprijateljima i konstantnim stanjem rata je pogodovala dominaciji\u00a0naj\u010di\u0161\u0107eg oblika macho kulture koje san ikad vidia. Bez imalo pretjerivanja, svaki lik nosi crnu ko\u017enu jaketu i \u0161eta ra\u0161irenih ruku ka prosje\u010dan splitski \u201ekrkan\u201c. Iako ih je ve\u0107ina visoka negdi oko 170cm.\u00a0Ne mogu se ba\u0161 ni pohvalit nekom velikom tolerancijom. Jednog Moldavca kojeg smo upoznali je skoro istuklo na ulici jer je nosia \u0161arenu bor\u0161u. Mislin, imali su oni neko vrime \u010dak i navodno popularan gay club usrid Yerevana, dok ga jedne ve\u010deri neko nije raznia bazukom. Policija je izjavila ne\u0161to u stilu da je rije\u010d o po\u017earu, unato\u010d snimci nadzorne kamere u kojoj se vidi raketa iz bazuke koja leti prema klubu.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

\n
\n

Koliko god ostatak Armenije izgleda ru\u0161evno, Yerevan sve nadokna\u0111uje. Isprojektira ga je arhitekt Alexandar Tamanian po uzoru na Sankt Petersburg i Pariz, i mogu re\u0107 da je uspia u svon naumu \u2013 genijalan lik. \u0160etaju\u0107i po Yerevanu dobijete dojam, makar privremeno, da se nalazite u srcu Europe. Kvalitetne zgrade, \u0161iroke ulice, lipi i veliki parkovi, moderno obu\u010deni ljudi\u00a0 \u2013 al ipak je to samo fasada jedne druga\u010dije Armenije.<\/p>\n<\/div>\n<\/article>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Da bismo se zaputili put Mtskhete, tribali smo oti\u0107 u predgra\u0111e Tbilisija, na misto di se spajaju pazar na kojen se prodaje sve i sva\u0161ta, te ne\u0161to \u0161ta bismo mogli nazvat kolodvorom. Kad se maknete iz centra grada svugdi su vi\u0161e-manje tmurne i sive boje. Ipak je vidljiv utjecaj iz SSSR-a na svakom koraku, vremena\u00a0u […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":910,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[42],"tags":[],"class_list":["post-899","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kavkaz"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/sakaucaposvitu.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/899","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/sakaucaposvitu.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/sakaucaposvitu.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sakaucaposvitu.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sakaucaposvitu.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=899"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/sakaucaposvitu.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/899\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1070,"href":"https:\/\/sakaucaposvitu.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/899\/revisions\/1070"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sakaucaposvitu.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/910"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/sakaucaposvitu.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=899"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/sakaucaposvitu.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=899"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/sakaucaposvitu.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=899"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}