![\"\"](\"https:\/\/sakaucaposvitu.com\/wp-content\/uploads\/2019\/05\/1-1.jpg\")
<\/a><\/p>\nUpute za do\u0107 do spomenutog su izgledale otprilike ovako: \u201evozi\u0161 kroz Akrahreppur i kad pro\u0111e\u0161 crkvu, nakon 200m skrene\u0161 livo na makadam. Onda vozi\u0161 10 min po makadamu dok ne do\u0111e\u0161 do staje sa konjima i onda tu skrene\u0161 desno na jo\u0161 lo\u0161iji makadam. Cesta je tu ba\u0161 lo\u0161a, al ionako si sa rent-a-carom<\/em>, jebe te se. Onda vozi\u0161 5 minuta dok ne do\u0111e\u0161 do ograde za ovce. Otvori\u0161 vrata, pro\u0111e\u0161, zatvori\u0161 posli obavezno i vozi\u0161 do kraja ceste jo\u0161 5 minuti. Onda parkira\u0161 auto i hoda\u0161 prema zvuku vodopada.\u201c<\/p>\n Nakon 7-8 sati vo\u017enje po zale\u0111enim cestama iz smjera Reykjavika prema Akureyriu, eto Alejandra i mene di slijedimo spomenute upute. Dodu\u0161e, ve\u0107 je pono\u0107, vanka je minus osam i usrid ni\u010dega smo. Ima\u0161 osje\u0107aj ka da nigdi nema \u017eive du\u0161e u krugu 50 kilometara. Do\u0161li smo do zadnje postaje po uputama i po mrklom mraku krenili hodat prema zvuku vodopada. \u010cudan osje\u0107aj, na sjeveru Islanda, po mrklom mraku, poluizgubljen tra\u017ei\u0161 ne\u0161to po zvuku. Iako su svi instinkti govorili da se vratimo u auto, nakon 10 minuti bauljanja smo do\u0161li do stvarno impresivnog prizora vodopada koji izvire iz nekakvog ledenjaka ili \u010dega ve\u0107. I odma 50 metara uzvodno, to\u010dno kako i opisan, ogra\u0111en bazen\u010di\u0107. Vanka minus osam i vitar, a unutra ugodnih +30. Usko\u010di\u0161 unutra i onda ti je samo problem \u0161ta ti se kosa ledi i kako na\u0107 poziciju da ti \u0161ta manje tijela bude van vode. Ba\u0161 savr\u0161eno misto.<\/p>\n Jedini problem, osim toga da san tu sa prijateljem Meksikancem a ne sa nekom pripadnicom ljep\u0161eg spola, je taj \u0161ta u jednom trenu triba iza\u0107. Zaboravia san spomenit da je jo\u0161 u me\u0111uvremenu pada i snig pa nan je roba bila skroz mokra. Izletia san prvi, odlu\u010dan da to na balkanski na\u010din pre\u017eivim sa stisnutim zubima, al mo\u0161 mislit \u2013 kad je jo\u0161 zapuva vitar zavr\u0161ia san u te\u0161kom \u0161oku. Sitia se Bear Gryllsa i njegove tehnike da se u takvim uvjetima radi sklekove, i znate \u0161ta, mogu van re\u0107 da je itekako pomoglo. Brzinski smo se obukli i odsprintali do auta, raspalili grijanje i tresli se jo\u0161 jedno 15 minuti prije nego smo do\u0161li sebi. Zamislite samo scenu di u tri ujutro Meksikanac i Hrvat polugoli tr\u010de kroz neku pripizdinu na sjeveru Islanda.<\/p>\n Iako smo ve\u0107 imali bookiran<\/em> Airbnb u Akrueyriu, morali smo stat sa strane ceste za spavat. Ve\u0107 je bilo skoro 5 sati ujutro, a realno i odmoran nisan ba\u0161 ekspert za vo\u017enju po ledu. E sad, jedini na\u010din za ne smrznit se je spavat uz upaljeno auto i grijanje. Svi znamo da se to ne radi u zatvorenom, ali \u0161ta je sa spavanjem vanka? Brzinsko googlanje je dalo odgovor na to da nije opasno spavat uz upaljen motora vanka, ako se provjeri auspuh da nije pun sniga, ina\u010de se mo\u017ee dogodit isti efekt ka u zatvorenom. Iza\u0161a san i provjeria auspuh, o\u010distia ga skroz od sniga i bacia se na spavanje. Probudili smo se ujutro sa auto zametenim u snig i odvezli jo\u0161 uru do Akrueyria, najve\u0107eg grada na sjeveru Islanda. Stigli smo i do Airbnb<\/em>-a taman uru vrimena prije checkout<\/em>-a, taman za istu\u0161irat se. Nakon toga smo se utaborili u lokalni kafi\u0107. Valjda je to zbog splitskih gena, da mi u bilo kojen dijelu svita ni\u0161ta nije problem, ako iman makar jednom u par dana priliku utaborit se u kafi\u0107 sa dobrom kavom i restartat<\/em>. Primjetia bi i da u spomenutom kafi\u0107u nisu ba\u0161 razmi\u0161ljali previ\u0161e prilikom dizajna kola\u010da.<\/p>\n Ka \u0161ta smo ve\u0107 spomenili prije, najzna\u010dajnija ekonomska grana na Islandu je ribarstvo. Izme\u0111u ostaloga, tradicionalnu su poznati i po izlovu kitova. Ljubitelji \u017eivotinja \u0107e se apsolutno zgrozit na to, al kad smo ve\u0107 bili u Akrueyriu morali smo probat i kitovo meso. To se pokazalo te\u017ee nego \u0161ta bi \u010dovik pomislia, jer su nan u dosta restorana rekli kako su makli to iz meni-a zbog previ\u0161e pritiska raznih udruga. Ipak smo na kraju na\u0161li, i mogu van re\u0107 da je ludilo okus.<\/p>\n Jedina stvar koja nam je je ostala je i tre\u0107u no\u0107 zaredom pratit interaktivne mape i lovit Auroru borealis. E sad kako to funkcionira: ovisno o dijelu godine ima vi\u0161e ili manje statisti\u010dke \u0161anse da \u0107e bit koja sun\u010deva baklja. Ono na \u0161ta se mo\u017ee utjecat je da se u\u017eivo prati mape oblaka nad Islandom i vozi u smjeru di bi tribalo bit \u201e\u010disto\u201c. To zvu\u010di lak\u0161e nego \u0161ta je, jer je na Islandu ve\u0107inu vrimena obla\u010dno, a i oblaci putuju velikom brzinom tako da stvarno triba pratit prognozu od ure do ure. Odvozili smo opet pola otoka sljede\u0107i live<\/em> mape, i kampirali na mistima i \u010dekali, ali uzalud. Iako smo uspjeli izbje\u0107 oblake i \u010dekat na dobrim mistima, uz sve to za vidit polarna svitla jo\u0161 triba imat i sri\u0107e. Isto tako , tre\u0107i misec nije idealan, ka\u017eu da je najbolje izme\u0111u devetog i prvog miseca.<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n