{"id":2273,"date":"2018-06-04T14:00:10","date_gmt":"2018-06-04T12:00:10","guid":{"rendered":"http:\/\/sakaucaposvitu.com\/?p=2273"},"modified":"2018-05-31T15:40:37","modified_gmt":"2018-05-31T13:40:37","slug":"brazil-4-brasilija-korupcija-ayahuasca-i-vasco","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/sakaucaposvitu.com\/?p=2273","title":{"rendered":"Brazil #4 – Brasilija, korupcija, Ayahuasca i Vasco"},"content":{"rendered":"

Moglo bi se re\u0107 da na\u0161i doma\u0107ini nisu ba\u0161 bili odu\u0161evljeni idejom kad smo im rekli da idu\u0107e idemo u Brasiliju. To\u010dnije, po\u010deli su nam se kontinuirano rugat \u0161ta uz sve mogu\u0107a lipa mista po saveznoj dr\u017eavi Rio de Janeiro mi idemo ba\u0161 tamo. Iz njihove perspektive, ka da neko do\u0111e usrid lita u Split i onda nakon toga ide za Sisak. Da citiramo Julianu: \u201eJa bi u Brasiliju samo i\u0161la bacit bombu i ni\u0161ta drugo\u201c. Ve\u0107 smo spomenuli da je korupcija u Brazilu na doslovno epskim raznima, a s obzirom da je sva dr\u017eavna uprava koncentrirana tamo, mo\u017ee se razumit za\u0161to prosje\u010dnog Brazilca boli neka stvar za arhitektonsko\/urbanisti\u010dku vrijednost. Virovali ili ne, \u010dak su i nekim svojim prijateljima i ro\u0111acima govorili i smijali se kako neki Hrvati idu u Brasiliju.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

S druge strane, ako vas iti malo zanima arhitektura i urbanizam, onda definitivno vridi posjeta. Izgra\u0111ena usrid ni\u010dega, unutar savezne dr\u017eave Goias, po ideji tada\u0161njeg predsjednika \u010de\u0161kih korijena Juscelina Kubitscheka u samo 5 godina, od 1956 \u2013 1960. Ideja je bila o\u017eivit unutra\u0161njost Brazila i napraviti moderan centar dr\u017eave. Moto Kubitscheka je bia \u201e50 godina napretka u 5 godina\u201c. Iako se mora priznat velebnost Brasilije i sve to, dosta o tome svemu govori i kako se danas Brazilci donekle rugaju tom motu tako \u0161ta su ga prominili u: \u201e50 godina dugova u 5 godina!\u201c. Gotovo svaki detalj grada su osmislili urbanist Lucio Costa i arhitekt Oscar Niemeyer.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Oblika je ptice ili aviona, na na\u010din da su parlament, vrhovni sud i predsjedni\u010dka pala\u010da u kokpitu, ministarstva \u010dine trup aviona, krila su stambene zgrade, na kri\u017eanju krila i trupa biznis i trgova\u010dki centri, a na repu botani\u010dki i zoolo\u0161ki park te stadion. Uz to su i same ceste prometno gotovo savr\u0161eno rije\u0161ene. Dodu\u0161e, pitanje je kolika je bila cijena svega toga.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Ana \u2013 Paula, prijateljica koja me ve\u0107 jednom ugostila u Sevilli 2014. godine, se u me\u0111uvremenu vratila u Brasiliju pa smo imali smje\u0161taj kod njene familije u takozvanom \u201econdominiumu\u201c. Smje\u0161ten 15-ak minuti van samog grada, nalazi se u dijelu gdje su kvartovi odvojeni ogradom i za\u0161titarima unutar kojeg su same vile, neke od lip\u0161ih koje san dosad vidia. Ni ona di smo mi bili smje\u0161teni, sa pustim prostranim sobama, umjetni\u010dkim dijelima i raznim detaljima nije puno odudarala. \u0106a\u0107a joj je poduzetnik a mater odvjetnica, ka i Ana Paula (koja se od Seville poprili\u010dno uozbiljila, otkako je na putu da postane sutkinja), tako da to mogu priu\u0161tit. Pri\u010dali su \u0161panjolski pa smo mogli komunicirat, a kad san sku\u017eia da je \u0107a\u0107a navija\u010d Fluminensea, odma san spomenia par legendi i detalja iz povijesti kluba \u0161ta san nau\u010dia u kafi\u0107u u Riu. Nakon toga smo odma postali najbolji prijatelji pa su nas uporno \u010dastili svime i sva\u010dim.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Stvarno je \u0161okantna razlika u standardu izme\u0111u Brasilije i ostatka. Puno je pogodnosti te ne \u010dudi da u ostatku zemlje osje\u0107aju sna\u017enu antipatiju prema privilegiranim ljudima iz glavnog grada. Mada, iako ih je te\u017ee na\u0107, ako dobro gleda\u0161 i kad se malo udalji\u0161 od centra Brasilije, da se na\u0107 siroma\u0161nijih naselja. Na kraju krajeva, ka\u017eu da brojni radnici koji su dovedeni da bi se grad izgradia u 4-5 godina su morali negdi ostat, a njih nisu do\u010dekale vile i ogra\u0111eni kvartovi.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

S tom arhitekturom sam vjerojatno upila i Matu i Anu koji su mi parili da se sve vi\u0161e sla\u017eu sa stavom ostatka Brazila oko razgledavanja Brasilije. Nije pomoglo ni \u0161ta je Mate dobia fibru, al se \u017ertvova i patia da ne zako\u010di nas ostale.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Da ne gledamo samo beton, uzeli smo rent-a-car i zaputili se prema Alto Paraisu i nacionalnom parku \u201eChapada dos Veadeiros\u201c. Da ne bi sve i\u0161lo glatko, Jelena je pro\u0161la pove\u0107om brzinom priko betonskog le\u017ee\u0107eg policajca i ne\u0161to nan je po\u010delu curit iz auta. Luda sri\u0107a u nesri\u0107i je bila \u0161ta je to bilo to\u010dno ispred mehani\u010dara i odma do njega Churrascarie. To van je Brazilski restoran di plati\u0161 za all you can eat<\/em> 50kn, \u0161ta uklju\u010duje neograni\u010deno mesa sa gradela. Ne triba posebno napominjat da na nama nisu zaradili. S obzirom da san ionako tia tu stat al san bia nadglasan, to je bila sudbina.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Sam Alto Paraiso je prili\u010dno zanimljiv gradi\u0107. Kako su tu specifi\u010dne stijene silikatnog podrijetla, s jedne strane tu je prelip nacionalni park, a s druge se malo udreni ljudi iz cilog svita tu okupljaju jer misle da ima posebnu energiju\/zra\u010denje. Poma\u017ee \u0161ta je to jedno od mista na svitu di najbolje uspijeva Ayahuasca. \u010cudan je taj gradi\u0107, iako ima samo 6000 stanovnika, prepun je hramova svih religija, kako slu\u017ebenih tako i raznih egzoti\u010dnijih te lokalnih indijanskih vra\u010deva koji se bave obredima s Ayahuascom. Tisu\u0107e ljudi iz Europe tu dolazi isklju\u010divo radi tih obreda. I da smo tili probat, nije bilo ba\u0161 vrimena, jer to nije da samo do\u0111e\u0161 i uzme\u0161, triba upast u tu shemu sa njima na makar tjedan dana. Ako ni\u0161ta drugo, atmosfera u gradi\u0107u je ba\u0161 opu\u0161tena i svi ljudi su nevjerojatno prijateljski nastrojeni.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Kako je Mate bia u fibri, uglavnom sam sam luta okolo. Neki od tih poznatih slapova su bili bezveze i iskreno, puno manje dojmljivi od Plitvica i Krke, ali neki ve\u0107i (od 100-njak metara) ispod kojih se na svoju odgovornost dalo i plivat su baza. Iako ne virujem u neku posebnu energiju tih silikatnih stijena, mora se priznat da s druge strane dio krajolika stvarno izgleda jebeno. Lutaju\u0107i san se sprijateljia sa parom iz Porto Alegrea koji su se doselili u Brasiliju jer su oboje dobili posal u dr\u017eavnoj administraciji. Ljudi se sami definiraju ka uhljebi i svjesni \u0161ta drugi misle o tome, ali sritni i u\u017eivaju u \u017eivotu, sami svjesni da uvjeti koje tu imaju: 9000kn, 35 radnih dana godi\u0161njeg, neograni\u010den broj nepla\u0107enih slobodnih dana, te puste pogodnosti i bonusi su ne\u0161to \u0161ta nema veze sa ostatkom Brazila.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Nakon lutanja po Chapadi, do\u0161lo je vrime za vratit se u Rio i Iraju, di smo ve\u0107 bili ka doma. Pribli\u017eava se i derby Ria: Botafogo \u2013 Vasco \u0161ta se nije smilo propustit. Triba san i\u0107 sa Blackyem, al kako on na kraju nije moga, zaputia san se sam na tribinu sa Vascovim ultrasima, tj. \u201eTorcidom\u201c. Iako Brazilci nemaju klasi\u010dna rivalstva navija\u010da ka u Europi, osiguranje je bilo poprili\u010dno. I to u Brazilskom stilu, kordoni policije vanka naoru\u017eani dugim cijevima i niti malo prijateljski nastrojeni. Vasco je klub koji je pogotovo popularan me\u0111u siroma\u0161nijom populacijom Ria, a legenda je Juninho Pernambucano, koji im je skupa sa Romariom donia jedinu titulu Copa Libertadores (Ju\u017enoameri\u010dka liga prvaka) u povijesti, i to u svom stilu \u2013 slobodnim udarcem sa 40m u polufinalu protiv omra\u017eenog River Platea. S obzirom da san tamo str\u0161a ka neki stranci koji liti do\u0111u na sjever Poljuda odma su me svi pitali ko san i odakle san. Kad san reka da san isto iz Torcide iz Splita, nastale po uzoru na njihovu Torcidu i jo\u0161 kad sam reka da je Juninho legenda, odma san upa u \u0111ir i dobia zastavu. Ina\u010de atmosfera, jako sli\u010dna ka na Poljudu. \u010cak i sastav ljudi, sa dosta i mla\u0111ih i starijih i \u017eena. \u010cak i stil navijanja jako, jako sli\u010dan. Na\u017ealost i kvaliteta nogometa jako sli\u010dna jer i njima uzmu igra\u010de \u010dim navr\u0161e 18 godina.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n

Uskoro je do\u0161lo, i to prebrzo, vrime za napustit Brazil. Za upoznat Brazil kako bog zapovida bi isto trebalo par miseci a ne tjedni. Specifi\u010dna je to zemlja, velikih prirodnih bogatstava, koja su joj vi\u0161e prokletstvo nego blagoslov. Upravo ta bogatstva su je ko\u0161tala potrebe da ve\u0107ina ljudi bude jeftina radna snaga i eksploatira puste sirovine i poljoprivredne proizvode za cili razvijeni svit. Naravno, uz jedan mali krug ljudi koji su posrednici u toj ciloj pri\u010di. I ka rezultat toga svega dobijemo socijalno totalno podijeljenu dr\u017eavu, mo\u017eda ka i nigdi izmi\u0161ane nepregledne siroma\u0161ne kvartove sa tu i tamo kojim elitnijim di se \u017eivi ka u Europi. Ali s druge strane, to je zemlja jedne velike i specifi\u010dne kulture, i ogromnih potencijala. Ako ikad uspiju poravnati razlike, \u0161to na\u017ealost vjerojatno nikome nije u interesu, ima sve potencijale da bude odli\u010dno misto za \u017eivot.<\/p>\n

\"\"<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Moglo bi se re\u0107 da na\u0161i doma\u0107ini nisu ba\u0161 bili odu\u0161evljeni idejom kad smo im rekli da idu\u0107e idemo u Brasiliju. To\u010dnije, po\u010deli su nam se kontinuirano rugat \u0161ta uz sve mogu\u0107a lipa mista po saveznoj dr\u017eavi Rio de Janeiro mi idemo ba\u0161 tamo. Iz njihove perspektive, ka da neko do\u0111e usrid lita u Split […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2267,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[48],"tags":[],"class_list":["post-2273","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-brazil"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/sakaucaposvitu.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2273","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/sakaucaposvitu.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/sakaucaposvitu.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sakaucaposvitu.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sakaucaposvitu.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2273"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/sakaucaposvitu.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2273\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2329,"href":"https:\/\/sakaucaposvitu.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2273\/revisions\/2329"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sakaucaposvitu.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/2267"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/sakaucaposvitu.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2273"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/sakaucaposvitu.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2273"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/sakaucaposvitu.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2273"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}